Kazimjez Brandis
(Kazimierz Brandys)

Kazimjez Brandis rodjen je 1916. u Lodju. Zavrsio je prava na
Varsavskom univerzitetu. Za vreme studija bio je clan Saveza nezavisne
socijalisticke omladine. Rat je proveo u Varsavi. Od 1946. do 1950. bio je u
redakciji cuvenog nedeljnika "Kovacnica", a pedesetih godina saradjivao je sa
"Novom Kulturom". U periodu od 1977. do 1981. Brandis je bio clan nelegalnog
knjizevnog casopisa "Zapis", zbog cega mu je bilo zabranjeno da bilo sta
objavljuje u Poljskoj. U to vreme svoja dela je objavljivao u samizdatu "Nova" i
u knjizevnom institutu u Parizu. 1981. godine otputovao je u SAD. Predavao je
Poljsku knjizevnost na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. Posle dve godine
vratio se u Evropu i nastanio u Parizu, gde i sada zivi. Brandis je autor
romana, pripovedaka, eseja, drama i filmskih novela. Laureat je znacajnijih
poljskih i stranih nagrada. Njegove knjige prevedene su na sve svetske jezike.
Najznacajnija Brandisova dela su: Majka Kruljevih (1957), Pisma Gospodji Z.
(1958), Romanticnost (price, 1960), Odbrana Granade i druge price (1966), Dzoker
(1966), Trg (1968), Kako biti voljena (1970), Mala knjiga (1970), Postanske
varijacije (1972), Nestvarnost (1980), Varsavske beleske (1981), Rondo (1982),
Meseci (1988) - za ovo delo dobio je nagradu "Ignacio Silone", Umetnost
konverzacije (1990) i Zapamceno (1995), Karakteri i spisi. Prema romanu Samson
Andzej Vajda snimio je film 1961; a a roman Majka Kruljevih ekranizovao je Janus
Zaorski 1987. godine.
|