"Zavrsavajuci 1990. godine "April 1917." i sredjujuci ogromnu gradju koja je
ostala izvan "Crvenog tocka", odlucio sam da deo te gradje predstavim u obliku
istorijskog ogleda o Jevrejima u ruskoj revoluciji. Skoro odmah je postalo jasno
da, radi razumevanja onoga sto se dogodilo, ogled mora da odstupi u vremenu - pa
je tako doslo do pomeranja cak ka prvom ukljucivanju Jevreja u rusku imperiju
1772, od cega je i zapocet; s druge strane, revolucija 1917. postala je
dinamicki impuls u sudbini ruskih Jevreja - i ogled je prirodno otisao u
postrevolucionarnu istoriju. Tako je nastao i naslov: "Dvesta godina zajedno".
Emigracija zapoceta 70-ih godina XX veka, postala je potpuno slobodna do 1987. i
povukla je istorijsku granicu koja je ukinula nedobrovoljno stanje ruskih
Jevreja: oni vise nisu bili vezani da zive ovde, njih ceka Izrael, njima su
dostupne sve zemlje sveta. Sada je otvoren sasvim nov period u istoriji vec
slobodnih ruskih Jevreja i njihove povezanosti sa novom Rusijom. Taj period je
najavio brze i sustinske promene, ali je on kratak da bi se predskazivali
njegovi dalji rezultati i da bi se moglo proceniti koliko ce biti
karakteristicne rusko-jevrejske crte, ili ce u njemu zavladati opsti svetski
zakoni jevrejske dijaspore. Pracenje razvoja te nove teme - vec premasuje piscev
zivotni vek." (A. Solzenjicin)
Drugi tom ove znacajne studije posvecen je odnosima Jevreja i Rusa za vreme
Sovjetskog perioda od 1917. do 1972. U trinaest poglavlja prikazana je gradja
koja se odnosi na udeo ruskih Jevreja u Februarskoj revoluciji, potom
Oktobarskoj na strani boljsevika, u gradjanskom ratu i dramaticnim dogadjajima
20-tih i 30-tih godina. Otkriva se i bolan i do sada "zabranjen" dosije o ucescu
izvesnog, ne malog, broja Jevreja u represivnom sovjetskom aparatu i u
administraciji Gulaga, ali se ne izbegava ni razmatranje posledica
nemacko-sovjetskog pakta, potom "Velikog otadzbinskog rata", i uspona
staljinistickog antisemitizma 40-tih godina. Usled neodlucne politike sovjetske
vlade, krajem 50-tih godina jevrejska zajednica u SSSR sve vise se udaljava od
komunizma, ali istovremeno neuspeh revolucije opravdava specificnostima istorije
i karaktera Rusa. Poslednje stranice knjige posvecene su pocetku iseljavanja
Jevreja u Izrael ili na Zapad, s jedne strane, i problemima asimilicije onih
koji ostaju, s druge strane. Metoda koja se primenjuje je identicna u oba toma.
Solzenjicin se oslanja uglavnom, a ponekad i iskljucivo, na jevrejske izvore, i
nudi - koliko preciznu toliko i prepunu kontrasta - sliku perioda koji
istrazuje. Ova izuzetna knjiga je prva i jedina koja se bavi sveobuhvatno temom
odnosa Jevreja i Rusa u poslednja dva veka.
|