Knjiga Muzicka forma ili smisao u muzici predstavlja naucnu studiju iz
oblasti muzicke teorije, odnosno specificno traganje za opstim zakonitostima
koje vladaju u strukturi muzickih oblika, nezavisno od epohe iz koje neko delo
potice i od tonskog jezika kojim je ostvareno. Muzicka forma, kao centralna
oblast naucnih istrazivanja sprovedenih u ovoj knjizi, jeste sinonim za
organizaciju muzickog dela i nacine samosvojnog muzickog saopstavanja.
Originalnost autorovih pogleda, lucidnost analitickih zahvata, teznja da se
problematika muzicke forme sagleda interdisciplinarno - iz uglova koji ukljucuju
i povezivanje sa psihologijom, lingvistikom, matematikom i savremenom fizikom -
sve to cini ovu opseznu studiju izuzetno vrednom i interesantnom, kako za
muzikologa, odnosno muzickog teoreticara, kompozitora i interpretatora, tako i
za strucnjake drugih profila koji se bave pitanjima umetosti na opstijem planu.
Interdisciplinarnost pristupa materiji uslovljena je samim fenomenom znacenja
koje, u kontekstu teorijskog formulisanja i konkretno-muzickih istrazivanja
fenomena i problema muzicke forme, nastaje kao rezultat misljenja pomocu zvuka.
U tom smislu imponuje autorova smelost poniranja u same temelje muzickog
misljenja najrazlicitijih epoha i stilova, i pronalazenje zajednickih crta tamo
gde bi se one mogle tesko ocekivati. Njegove postavke su u vise navrata
provokativne, ponekad bi se citaocu u prvi mah mogle uciniti i paradoksalne, ali
su uvek zasnovane na rigorozno logicnim misaonim tokovima i potkrepljene
analizama primera.
Berislav Popovic (rodjen 1931), redovni je profesor Fakulteta muzicke
umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. Izmedju ostalog, bio je sef Katedre
za muzicku teoriju FMU, prodekan FMU, prorektor UU, dekan FMU, clan komiteta za
Evropsku godinu muzike u okviru Evropskog Saveta i Parlamenta. U svojoj
dugogodisnjoj pedagoskoj praksi autor se ponajvise bavio predmetom Muzicki
oblici, te iz tih iskustava, kao i iz stvaralackih preokupacija, rezultira
njegov teorijski rad. Od Popovicevih muzickih dela izdvajaju se Difrakcije -
Koncert za orkestar, Medium tempus za veliki simfonijski orkestar, Igra senki za
duvacki kvintet, Balada za gudace, Gudacki kvartet, a od teorijskih - Tipovi
oblika u savremenoj muzici, Konstitucija muzickog dela, Oblik u muzici XX veka.
|