Posle cetiri knjige o supruznicima Milosevic, Djukic opisuje zivotni put
knjizevnika Cosica, najuticajnijeg srpskog intelektualca u poslednjih sest
decenija.
Cosic je jedan od kljucnih svedoka novije srpske i jugoslovenske istorije. U
srpskoj kulturi tesko je naci licnost koja je toliko uvazavana i osporavana.
Njegov zivot je pun sudara. U ocima javnosti predstavljen je kao djilasovac,
rankovicevac, Jugosloven i nacionalist, covek sa ''Galeba'' i titomrzac, kao
''otac nacije'' i ''izdajnik nacije''.
Cosic je ucestvovao u stvaranju Programa Saveza komunista Jugoslavije i
inicijator je Odbora za odbranu slobode misli i izrazavanja; poznavao je sve
vodece licnosti u nekadasnjoj Jugoslaviji, a sa mnogima se druzio; prvi je,
nesluzbeno, posetio Goli otok; proveo je 72 dana na ''Galebu'', prateci Tita na
putu po Africi i pripadao grupi intelektualaca koja je prva zahtevala raskidanje
religijskog odnosa prema partijskom vodji; saradjivao je i razisao se sa Titom i
Slobodanom Milosevicem; nekadasnji strasni Jugosloven, internacionalist, otvorio
je srpsko i kosovsko nacionalno pitanje i svrstan je medju vodece nacionaliste.
Knjiga ''Lovljenje vetra'' je dosad najpotpuniji informativni izvor Cosicevom
politickom angazmanu. A u njoj Cosic, ne stedeci sebe, govori o svojim
uverenjima, izgubljenim bitkama, nadama, zabludama i razocaranjima. Da bi svoju
pricu zavrsio recima: ''Bilo je dana kada sam verovao da sam sudbinu uhvatio za
vrat, ali sam potom uvideo da je to bio njen rep, ili samo njena senka. Danas su
mi sake prazne i izgrebane kao tabani, kao i dusa, uostalom.''
|