Knjigu cine cetiri poglavlja koja za temu imaju: apsurdno rasudjivanje,
apsurdnog coveka, apsurdno stvaranje i mit o Sizifu, kao i dodatak pod nazivom:
"Nada i apsurd u delu Franca Kafke". Pod "apsurdnim rasudjivanjem", Kami
podrazumeva: apsurd samoubistva, apsurdne zidove, filozofsko samoubistvo i
apsurd slobode, dok u okviru ogleda o "apsurdnom coveku" tretira i donzuanstvo,
glumu, osvajanje, a pod "apsurdnim stvaranjem": filozofiju i roman, stvaranje
bez sutrasnjice i Kirilova. "Mit o Sizifu" se zavrsava autorovim razmisljanjem o
sreci dalekoseznim zakljuckom: "Ljudsko srce ima nezgodnu sklonost da sudbinom
zove samo ono sto ga unistava".
|